Saša Jakšić, Buje
Gorana poznajem još iz mladosti, surađivali smo, pa mi je poznat njegov metodološki i detaljan pristup, kao i opseg njegova znanja i analitička sposobnosti. Godinama se nismo čuli i on je u mojoj glavi ostao praktičar, teoretičar, ali ne i pisac. Kada sam saznao za izlazak knjige, jer pratim tu tematiku, odmah sam bio zainteresiran. Pomalo sam se bojao nakon velikog broja pročitanih knjiga od strane najboljih svjetskih pisaca da ću se možda razočarati, ali takvu knjigu ipak nisam mogao preskočiti. Nekako sam u mislima iskonstruirao da je knjiga roman s astroarheološkom i ufološkom tematikom, povezujući postojeće neuro-asocijacije u memoriji vezane uz Gorana.
Onda je počelo čitanje, prvo poglavlje, drugo, zatim je počelo prilagođavanje rasporeda obveza jer sam želio čitati roman, zatim je počelo ustajanje u 4 ujutro da bih čitao, ali sve je to kratko trajalo, jer sam tih 600 strana progutao u 5-6 dana.
Ono što jesam očekivao to je iscrpno metodološko detaljno ispitivanje svake spomenute teme i lokacije i to je bez sumnje prisutno.
Ono što me je iznenadilo jest stil pisanja i radnja koja toliko osvaja da sam imao osjećaj da kontrolira podsvijest vodeći je ka kulminaciji romana bez dozvoljavanja skretanja sa staze. Tematika je različita od očekivanog, a i glavna teza romana. Po meni, ovo je djelo dostojno izlaska na svjetsko tržište, a u mojim policama bez imalo sustezanja zauzima mjesto pored Dan Brownovih knjiga. Zaista neočekivano i za svaku pohvalu. No pisac je sada sam sebi postavio zamku, jer već očekujemo sljedeći roman, u najmanju ruku iste razine kvalitete!
U svakome slučaju onima koji čitaju ove komentare moj je savjet – čitajte, nećete pogriješiti. Neka vas ne zabrinjava 600 strana, jer će vam na kraju samo biti žao što ih nema više.
Saša Jakšić