Nebojša Buđanovac, Varaždin
Knjiga „Tajna Apokalipse“ Gorana Ergovića za mene je hrvatski roman godine, čak i desetljeća, rekao bih. Pisana je zrelim, razrađenim, filigranski preciznim stilom, a sposobnost autora da prenese emocije i opiše ključne povijesne događaje na istovremeno autentičan i neopisivo zanimljiv način graniči s čarolijom. Od samog početka istovremeno šokantan i pronicljiv, već u prvih nekoliko stranica uvlači čitatelja u radnju prikazom Isusovih muka iz njegove perspektive (nevjerojatno potresno poglavlje), i polako, majstorski razrađuje svoju osnovnu temu, tajnu Apokalipse prikazanu u Otkrivenju, te način na koji je ona utjecala na generacije ljudi povezanih s tom temom tijekom idućih dvije tisuće godina, dovodeći čitatelja do nevjerojatnih – i krajnje logičnih – uvida na samom kraju knjige.
Goran Ergović pristupio je pisanju ove knjige cijelim svojim bićem – to je vidljivo u svakoj rečenici – i ona jest djelo kombinacije uma i srca u najboljem mogućem omjeru.
